Pjesnik i prozaik Tito Bilopavlović rođen je u Novoj Gradiški 1940. godine. Radio je kao urednik u Studenskom listu, kao tajnik za kulturu u Novoj Gradiški, kao tajnik Društva hrvatskih književnika, višegodišnji kolumnist političkog tjednika Danas, urednik dječjeg lista SMIB, danas vodi Tribinu DHK-a. U svojoj četrdesetogodišnjoj spisateljskoj karijeri objavio je: zbirke poezije Pijesku već oplakanom (1967.), Vrt za prijatelje (1969.), Exodus (1971.), Lov na uzvanike (1974.), Dvorska luda i ostala rodbina (2000.), knjige kratkih priča Plavuša i atleta (1974.), Stid (1980.), Škola za sjećanje (1982.), Rođenje Venere (2000.), roman Ciao, slinavci (1977.), knjige feljtona Sudbina u ruci (1981.) i Graditelji ruševina (2002.) te knjige za djecu Kutija za male i velike igračke (1980.), Paunaš (1978.), Filipini iza ugla (1988.), Otmica Labinjanki (1988.), Oprostite, volim vas (1998.), Čitaj, gospodine balavče (2002.) i brojne slikovnice. Dobitnik je “Brankove nagrade”, “Nagrade lista Mladost” i nagrade "Duhovno hrašće" za zbirku pjesama Pijesku već oplakanom, nagrade “Vladimir Nazor” za knjigu priča Stid, nagrade “Grigor Vitez” za knjigu priča Paunaš, nagrade “Mato Lovrak” za roman Čitaj, gospodine balavče, te nagrade “Josip i Ivan Kozarac” za životno djelo.