Osnovna škola "Braća Glumac" Lastovo

Utorak 18. svibnja 2010.

Nakon silnih priprema, neumornog uvježbavanja neposlušnih mandolina i glasova, roditeljskih sastanaka, ponavljanja recitacija....avantura počinje. Ukrcali smo se u trajekt u Ublima u 16 sati i krenuli prema Splitu. Čudno, ali na trajektu nam uopće nije bio problem svirati i pjevati sve ono što smo pripremili. Put od 5 sati nam je nekako proletio i stigli smo u Split...naravno gladni. Budući da je do vlaka ostalo još sat vremena, uz sendviče, pizze, sokove prošetali smo Dioklecijanovom palačom, pazarom, Marmontovom, Rivom....i došli do željezničkog kolodvora.

Putovat ćemo vlakom sa spavaćim kolima!!! Cijelu noććććć...jupiiii

Srijeda 19. svibnja 2010.

Probudili smo se zajedno sa suncem i nestrpljivo čekali dolazak na Glavni kolodvor. I eto nas, vlak se zaustavio, na peronu su nas čekala poznata, nasmiješena lica. Razbježali smo se kućama, jer nas je već u 11 čekala akcija. Našli smo se ispred OŠ dr. Ivan Merz, u centru grada, i krenuli smo preko Ribnjaka u Kaptol centar u kino. Film Avatar, uz kokice i coca – colu nas je oduševio. Nakon filma, vratili smo se u školu na ručak, i kratki predah, jer smo već u 14 krenuli u Maksimir u ZOO. Mnogobrojnost životinja, veličina i uređenost parka, jezera, cvijeće, ugodno su nas iznenadili, predavanje o životinjama nam je isto bilo zanimljivo, i svašta smo novog naučili. Poslikali smo sve životinje, a najviše su nas oduševile crvena panda, zmije i, naravno, foka.

Vratili smo se svojim kućama, sutra ujutro počinje nastava, u razredima s puno više učenika nego kod nas, hvatala nas je panika.

Četvrtak 20. svibnja 2010.

U 8 sati začulo se zvono, svi smo se smjestili u najveću učionicu. Pozdravili su nas zagrebački ravnatelj Zvonko Piljek i naša ravnateljica Marija Šutić, zatim su nam drugašići profesora Petranovića otpjevali vesele pjesmice, koje su nam još i danas u uhu. Mali tamburaši profesora Basića također su nas dočekali. Nakon druženja, koji su naši zagrebački prijatelji nazvali Dobro nam došel prijatel, rasporedili smo se po razredima i krenuli sa nastavom. Na satu glazbenog, učitelji glazbene kulture Ivo Brajak s Lastova i Ana Mikić iz Zagreba upoznali su Zagrepčane s našim instrumentima mandolinom i lastovskom lirom, a da im na što bolji način dočaramo našu tradicijsku glazbu naučili smo ih pjevati lastovsku pjesmu Zbogom moja skalo od Pjevora, koju smo još u ožujku naučili njihove predhodnike na Lastovu.

Za ručak smo imali puricu z mlincima, njihov tradicionalni obrok, svidio nam se. Mogli bi na Lastovu početi uzgajati purice, a mlince valjda nije tako teško napraviti ?!?!

Poslije ručka, krenuli smo u obilazak grada sa sjajnim vodičem profesorom geografije Jeronimom Cimperšak Žigrović. Hodali smo Jurišićevom do Trga bana Jelačića, gdje se održavao Markov sajam, koji nas je prilično zaintrigirao. Radićevom do Kamenitih vrata, tamo smo se pomolili i naučili nešto o velikom zagrebačkom požaru, o prvoj ljekarni, hvataču za vještice....Trg sv. Marka nas je oduševio, crkva sv. Marka je napokon obnovljena tako da smo mogli uživati u njezinom divnom krovu. Tada smo ušli u Hrvatski Sabor, na prstima i u tišini obišli smo sabornicu, čuli par riječi o toj instituciji gdje se događaju takve važne stvari, slikali slike važnih političara i izašli van. Vrativši se na Markov sajam mogli smo osjetiti i dah nekih prošlih zagrebačkih vremena. Vožnjom turističkim autobusom zaokruženo je naše razgledavanje.

Navečer smo imali prezentaciju naše škole i našeg otoka. Da bi ih što bolje upoznali sa našim običajima ponijeli smo našu prekrasnu narodnu nošnju, mandoline, kudjeju, ražanj za srdele, pekmeze, motar, rakije..Narodnu nošnju i mandoline smo jedva vratili na otok, ovo ostalo smo im ostavili za uspomenu, iako mi se čini da rakiju i pekmeze nisu baš dugo čuvali. Prezentacija je dobro prošla, dobili smo veliki pljesak, a i blicevi fotoaparata su nas skoro oslijepili. Podijelili smo baš sve informacije o Lastovu i nadam se da će nas barem polovica oduševljenih roditelja posjetiti ovo ljeto.

Petak 21. svibnja 2010.

Još jedan radni dan je pred nama. Nastavnik matematike Ronald Đivoje u suradnji s profesoricom Gordanom Pajić održao je sat matematike, koji je proletio, što inače i nije baš slučaj s matematikom. Na satu vjeronauka profesorica Ivana Podnar, uz prezentaciju je upoznala Zagrepčane sa 38 lastovskih kapelica. Nisu nam vjerovali da tako malo mjesto ima toliko puno kapelica. Pozvali smo ih da dođu i prebroje ih osobno.

Nastava je brzo završila, a onda je slijedio „veliki ispit znanja“ o poznavanju Zagreba, koji nam je pripremila profesorica Slavica Gašpert. Podijeli smo se u četiri grupe, po dva profesora u svakoj grupi ( jedan s Lastova, drugi iz Zagreba) i krenuli po gradu. Veliki zadaci su bili pred nama, od brojanja stupova na Trgu žrtava fašizma, prepisivanje stihova sa spomenika Augustu Šenoi u Vlaškoj,do zagrebačke katedrale  u kojoj smo se pomolili velikom blaženiku Alojziju Stepincu  pa do velike tržnice Dolac gdje smo morali saznati cijenu voća, povrća, srdele, i nekakvog čudnovatog grincajga, zatim se slikati sa simpatičnim kumicama i kipom Kumice Barice. Nakon trčkaranja po Dolcu spustili smo se na Jelačić plac, a od njega pravac Cvjetni trg. Pa se slikaj s Preradovićem, pa s Teslom, pa obrati pažnju na Prizemljeno sunce....zajedno s profesorima uživali smo u zadacima, i trčkarali Zagrebom kao mala djeca. Marulićev trg sa državnim arhivom i sovama oduševio nas je, a Botanički vrt pak nas je ostavio bez daha. Mahnuli smo prvom hrvatskom kralju Tomislavu, uživali u ljepoti Tomislavca i Zrinjevca, slikali se u Paviljonu i provjerili sva mjerenja na Zrinjevcu i iscrpljeni i sretni se vratili u školu. Više se ne sjećam tko je pobijedio, ali to i nije važno, jer smo svi izvršili teške zadatke, upoznali centar naše metropole, osvojili knjige i učvrstili povjerenje u nove prijatelje i stare profesore ( ne baš tako stare).

Bili smo umorni, sretni, gladni, a opet punih želudaca domaćih jagoda, prepuni izmiješanih osjećaja, jer ovo nam je zadnji dan u glavnom gradu. Kako vrijeme proleti u dobrom društvu i lijepom gradu, čak nam je i na nastavi bilo odlično.

Subota 22. svibnja 2010.

Tužni pogledi ispred vlaka, i tužni pogledi u vlaku, ali praznici su blizu a onda ćemo svi skupa nastaviti druženje, negdje. Vozeći se prema Splitu prepričavali smo vesele zgode, u trajektu smo već bili prilično umorni, ali to nas nije omelo da ne izvadimo instrumente i odpijevamo Oj Lastovo divno si, tebe volim ja....